Ucinite znanje svojom sigurnom lukom 

Sve je počelo s nesrećom broda Titanik.

Nakon te nesreće britanska vlada je sazvala konferenciju na kojoj je donijela konvenciju SOLAS - safety of life at sea, na hrvatskom prevedena kao Zaštita ljudskih života na moru. Glavna promjena koju je u transport ljudi morem uvela ta konvencija bila je direktno vezana uz razlog velikog broja žrtava u nesreći broda Titanik - nedostatak opreme za spašavanje. Tako da je nakon što je SOLAS stupio na snagu 1914, dvije godine nakon nesreće, zahtijevao da svi brodovi moraju imati mjesta u sredstvima za spašavanje za sve osobe koje mogu primiti na brod. 

Ovaj broj se naknadno uvećao za 30% jer se utvrdilo da ozlijeđene osobe zauzimaju više mjesta tako da ako brod može primiti 100 ljudi, moramo imati mjesta u sredstvima za spašavanje za njih 130. 

Međutim, unatoč konvenciji nesreće su se nastavile događati i broj žrtava u njima nije imao tendenciju opadanja što je rezultiralo osnivanjem IMO internacional maritime organisation, Međunarodne pomorske organizacije. 

IMO je uveo veliku promjenu u pomorstvu uvođenjem obveze educiranja posade PRIJE dolaska na radno mjesto na brodu.

te obveze su navedene u STCW konvenciji - standards of training, certification and watchkeeping na hrvatskom standardi za edukaciju, održavanje straže i certificiranje pomoraca. 

Prvenstveno, s njom je određeno da svaka osoba koja dolazi raditi na brod, bez obzira u kojem svojstvu, mora prije dolaska na brod biti sposobna:

- preživjeti nesreću na moru

- ugasiti manji požar

- pružiti prvu pomoć.

Tečajevi koji su pokrivali ovo gradivo nekad su se zvali B1 i B2, danas D1 i D2. D1 polaže bijelo osoblje, a D2 svi ostali. Jedino s ovim tečajem možete tražiti da Vam se izda Matrikula (pomorska knjižica).

Kako se svijet pomorstva širio u smislu zapošljavanja djelatnika iz svih država na planeti uveden je i četvrti element u obveznu edukaciju: Osobna sigurnost i društvena odgovornost. Pretežno je ta tema obuhvaćala Vaše pravo na privatnost na brodu, kako se ponašati na sastancima na brodu, kako poštovati hijerarhiju i najvažnije kako raditi s ljudima različite vjere, nacionalnosti i kulture. 

Naftna industrija je malo kaskala što se tiče ovoga svega, ali su se svejedno ubacili u "utrku" s OPITO organizacijom, koja nije međunarodna u pravom smislu riječi. Napravili su je britanci da bi mogli organizirati edukaciju svog osoblja na platformama. Ostatak svijeta je jednostavno rekao: Kad su si već dali truda, ajmo samo poštovat šta god da su oni provalili, pa šta bude. Međutim, u zadnje vrijeme SAD prakticira svoj pravilnik (API), a i neke naftne kompanije (veće) kreiraju svoja pravila jer su im OPITOvi uvjeti i zahtjevi ponekad not sufficient.

Iako je poanta ovoga svega sigurnost i zaštita ljudskih života na moru, već davno se sve skupa pretvorilo u čistu "papi lovu". I samim time raste gađenje prema tečajevima i njihovoj edukativnoj vrijednosti jer se u nekim slučajevima sve svelo na "ja teb pare, ti men papir". Nekima to odgovara, pogotovo onima koji imaju višegodišnje iskustvo pa smatraju da ih neki "kopneni instruktor" nema šta za naučit. Međutim, oni bez iskustva gube dosta kad se tečaj ne odrađuje onako kako je 1985 određeno na konferenciji IMO organizacije. 

Nažalost tu dolazim do onog dijela kojeg ja zovem "borba sa vjetrenjačama".  Ja sam još u toj fazi i nisam odustala tako da bolje da ne otvaram tu temu. 

Uglavnom, ja predajem neke od STCW tečajeva i neke od offshore tečajeva i tečajeve Zapovjednik jahte i voditelj brodice tako da sam pripremila/pripremam video upute za one cjeline koje ja osobno smatram da su dovoljno zanimljive da se mogu pogledati.