Ucinite znanje svojom sigurnom lukom 

EKSTREMNO PRIVATNI POST - UPOZORENI STE!

Pozdrav svima (posebice onima koji ovo "redovno" čitaju, haha).

U 11 i 12 mjesecu 2016. sam provodila noći na hitnoj, sama se odvezla, sama se vratila. I cijelo to iskustvo me dočekalo kao malj u glavu. Rijetko oboljevam, a i kad obolim - radim. Nisam u potpunosti shvatila svoju smrtnost u cijeloj toj priči ŽIVOTA. Išla sam na operaciju prije Božića i naravno, kao pravi "ništa bez plana" organizator napravila sam sve u slučaju obje opcije, ako ne preživim i ako preživim operaciju. Fascinira me kako su neki neozbiljno shvatili moj strah od smrti jer sam samohrana majka i jer je moje dijete još maloljetno. Nije me strah smrti. Strah me ostaviti kćerku samu u ovom svijetu. I nakon što sam preživjela operaciju i ispričala se zbog svoje otvorenosti i izraženih želja u slučaju smrti, neki su odlučili prekinuti veze sa mnom. Njima nemam što za reći, ako ne prihvaćaju moju ispriku, dalje od tog ne idem. Mjesec dana bolovanja, prisilnog, i kao rezultat toga - razmišljanje... sati i sati razmišljanja što dalje, kako dalje, koje prioritete staviti? I kad je bolovanje završilo priritet je bio - RAD. Rad s ciljem da što ranije mogu raditi slobodno, bez ograničenja, bez napetosti. Radim danas naporno kako bi sutra mogla raditi slobodno. Aktivirala sam se na Facebooku, snimam video zapise redovno, dižem kvalitetu, učim, nabavljam raznu opremu, stvaram nove projekte i veze za realizaciju. 

I radim to u petoj brzini jer što prije dovršim svoj glavni projekt - kompletni materijal za samostalno učenje za nautičare, te da mi donosi pristojnu mjesečnu zaradu, mogu se posvetiti svom glavnom glavnom projektu - privatnom životu i osobnoj sreći.

Oštećena sam iznutra i toga sam svijesna te neke stvari za mene nikad neće biti moguće, ali ako odlučim da su nemoguće, i ne pokušam, onda će i ostati upravo to, nemoguće. Ali ako pokušam, ako se nadam, onda kao postoji mogućnost da se ostvare. Iako znam da neće, ali makar ću moći reći da sam pokušala. Ako plačem od jada i bijede i boli sada, koja je razlika ako sutra dozvolim nekome da se približi toliko da mi zabije nož u leđa ili u prsa, pa opet plačem od jada i bijede i boli?? Nakon operacije osjećam kao da ona zadnja kočnica između mene i čiste istine i Vas je uklonjena. Istina je svuda oko nas. Imam ovaj predivan osjećaj slobode da mogu i moram govoriti istinu. 

Ne sviđa se svima istina. Ne žele svi istinu. Ali, to će te dobiti. 

Ne volim se družiti s ljudima, ne osjećam potrebu za time. Volim raditi.